tein | 05 Februar, 2009 02:47
Zašto sam Folklornu magiju (FM) gledao dva puta? Vrlo rijetko nešto se čita, a kamoli gleda dva puta. Kada čitamo zamišljamo određene scene, koje mogu da izgledaju uvijek drugačije, pa zato nešto možemo da čitamo više puta. Kada nam scenu neke priče serviraju drugi, kao što to uživo čine glumci sa pozornice ona se rijetko gleda dva puta. Scene uživo, slabo da su ponovljive. Folklorna magija je osim relaksirajuća i vrlo ljekovita predstava, nimalo običnih pozorišnih glumaca, sa scenama vrlo dobro ponovljivim. U zagušljivoj atmosferi zvanoj odrastanje, mađioničari FM-a posljednja su nada koja kaže: Nisi sam. Prvi put gledao sam ovu predstavu krajem prošlog mjeseca, a drugi put sinoć. Ići u Dječije pozorište sa sinom i suprugom, podrazumijeva da veći dio predstave uživaš u posmatranju svoga dijeteta, dok gleda predstavu. Međutim, ovoga puta nije bilo tako. Ispočetka sina sam posmatrao jednim i poluotvorenim desnim okom, samo nekoliko minuta, jer FM je predstava za sve, za djecu koliko i za odrasle. Jednočasovna predstava u izvođenju glumaca ili mađioničara Dječijeg pozorišta je priča za sve uzraste, kako je uostalom i podnaslovljena. Premijera FM-a bila je u septembru 2008, a sve pripreme i vježbe imao sam priliku da slušam kroz hodnike koji spajaju Muzej i Dječije pozorište. Bila je čast čuti je među prvima.FM je najljepše što se danas događa u Banjaluci i trenutno je popularnija od bilo koje političke stranke ili ličnosti. Izvođači radova ušli su u sve to na slijepo, kombinujući naš folklor sa bugarskim, pa šta bude. I ispalo je magično. Bugarska scena i režija na naš način u pratnji nama vrlo poznate-narodne muzike (Ko je nikada nije volio, može i da mu se svidi. Naravno, u ovom aranžmanu). Kao muzička podloga, čini se da se u drugoj ili trećoj priči provlači etnomuzika (srpsko-mađarsko-jevrejsko-ciganska) meni vrlo dragog muzičkog (i takođe) mađioničara Borisa Kovača. FM je fenomen, jer odrasli pune pozorište za djecu. U ruiniranom društvu pogođenim ratom sa svim popratnim pojavama zvanim ljudski parazitizam, kao i sve većem strahu od nadolazeđeg recesivnog talasa zvanog (pr)opadanje, naši mladi glumci kao da nam daju umjetno disanje. Posljednje? Bojim se.
« | Februar 2009 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |