tein

Svjetioničar i pjesma mog djetinjstva

tein | 08 Januar, 2009 18:08

 

Sjećam se dana kada je umro Miroslav Krleža. Daleke 1981. godine otac, brat i ja spremali smo se na put u Zagreb, u posjetu teško bolesnoj mami. Ujutro, pred polazak na svim medijima objavljena je smrt velikog hrvatskog književnika. Činilo se da ga je stari sistem oplakivao više kao prijatelja godinu dana ranije preminulog predsjednika države (J. B. T.), nego kao pisca. Na Radio Zagrebu čitali su se odlomci iz njegovih romana, kao i stihovi pjesama. Bio sam tužan, zbog mame naravno, ali kasnije i jedne Krležine pjesme-Pjesme svjetioničara, napisane 50 godina ranije (1931. god.). Duboki glas sa zagrebačkog radija sjetno je čitao stihove:

Ja sam potpuno sam sa svojom praznom sobom,

sa svjetiljkom u tmini, sa svjetiljkom i grobom,

ja sam potpuno sam sa samim sobom...

Vozili smo se autom, a vozio nas je tatin službeni šofer. Niko nije pokušavao da promjeni stanicu na radiju:

Ja sam potpuno sam sa svojim praznim domom,

sa svojom lađom i svojim brodolomom.

Svjetlosti moje putuju po tmini

i lete kao rakete plamena signala,

iz blata i magle, iz gluposti i kala,

opet je jedna pjesma kao zvijezda pala.

Mama je na sreću ozdravila i rodila mi još jednog brata.

Ljetovali smo na svjetioniku Susku (kod Malog Lošinja-Cres), a negdje u to vrijeme muziku za pjesmu napisao je Arsen Dedić.

Pjesme svjetioničara sjetio sam se danas i pročitao je u banjalučkim Putevima, u kojima je objavljena 1981, godini smrti Miroslava Krleže.

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb